O nekoj državi, gradu, narodu ili osobi ponekad stvaramo dojmove koji nas drže do kraja života iako smo ih stvorili samo u jednom danu ili jednom susretu. Makar su svi nabrojani subjekti toga dana bili u savršenom izdanju to ne mora značiti da su baš toga dana i sva naša osjetila bila kalibrirana na njihovo savršenstvo, pa o njima, ni krivima ni dužnima, kroz život nosimo ili dijelimo krnju sliku. Sličnu sudbinu može doživjeti i kazališna izvedba. Ansambl je perfektan, scena, dvorana, rasvjeta, grijanje, garderobe … sve je tip top, ali sjedili ste u osamnaestom redu, desno do vas osoba sa slabim sluhom, lijevo prenamirisani maturant, a iza baka s unučicom koja šuška s omotom od čipsa i – ode predstava. Naravno, dogode se i obrnute situacije. I u jednima i u drugima stvaraju se dojmovi i utisci koji utječu na naš doživljaj gledanog. Za duži život neke predstave nakupljanje laskavih utisaka ili ocjena je važno kao za proljetnicu voda i sunce. Proljetnica kazališta XENIX je predstava „Čuk sedi”, a voda i sunce publika koja je napunila dvorane i u covid uvjetima na Selnici, u Štrigovi, Maloj Subotici, Murskom Središću, Domašincu, Prelogu, Svetom Martinu na Muri, a prije nekoliko dana i u Sloveniji. Velikom zaslugom Đanina Kutnjaka, predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Pomurje, „Čuk sedi” je uprizoren na sceni Gledališke in koncertne dvorane u Lendavi. Po mnogim detaljima za glumice i glumce XENIX-a gostovanje na raskošnoj lendavskoj sceni bilo je osobito iskustvo. Mimo tehničke perfekcije potencijala scene i dvorane treba izdvojiti i naglasiti onaj najvažniji – ljudski detalj. U Lendavu je došla amaterska družina anonimnog kazališta iz susjedne zemlje, a Gordana, Lui, Miki i Dejan učinili su sve da se ansambl osjeća kao u vlastitom domu. Kad se zgodi takvo suglasje organizatora, onih na sceni i svih iza scene, trijumfator je – publika. Za neobičnu posjetu lendavskom izdanju „Čuka” – hvala publici!
Ivan Goričanec, Foto: Denis Perčić
