SLAVICA Brkić Lopac je kao potpredsjednica hrvatskog društva Pomurje jedna od zaslužnijih osoba za promicanje ideja i aktivnosti društva. Ona je uvijek svojom nesebičnom aktivnošću podržavala rad društva i doprinosila mu na mnogo načina. Slavica je pomagala da društvo preživi u teškim situacijama svojom agilnošću i vjernošću te je često sakupljala donacije i poticala zemljake da financijski pomažu društvu, sudjelovala je na svim priredbama i humanitarnim akcijama. Slavicu poznajemo i kao zabavljačicu koja će rado zapjevati svojim prekrasnim glasom i koja će držati dobru atmosferu na društvenim večerima. Uvijek dotjeranu, nasmijanu, samosvjesnu i otvorenu teško je ne zamijetiti je i zapamtiti je. Spontano se pridružila i radu novinarske sekcije objavljivanjem svoje poezije u časopisu hrvatskog društva i otada je bolje upoznajemo i kao pjesnikinju. Svojom poezijom ona suptilno i direktno opisuje svijet oko sebe i svoje doživljaje kao slikovite crtice opisuje uz vještu rimu koja zaokružuje izričaj u njenim pjesmama. Njena poezija je slična naivnim crtežima koji su kompleksni u svojoj jednostavnosti. Sama ističe da je inspiraciju za pjesme još od srednje škole dobivala čitajući svjetsku ljubavnu poeziju te je pjesme često objavljivala u školskim novinama. To nam otkriva njenu romantičnu, emotivnu stranu koja je navela da se priključi i hrvatskom kulturnom društvu jer je emotivno cijeli život u potrazi za svojim korijenima. Rođena Zagrepčanka nakon završenog fakulteta stomatologije odlazi na rad u Njemačku i usprkos dobrom standardu zbog nostalgije se vraća u Hrvatsku. U domovini se ne uspijeva zaposliti te je životni put dovodi u susjednu Sloveniju u Mursku Sobotu gdje je ostala živjeti do danas. U svojoj drugoj domovini Slavica stječe mnogo prijatelja i aktivno pjeva u više zborova. Zbirka pjesama Slavice Brkić Lopac je podijeljena na više tematskih sklopova; od pjesama za srce i dušu, preko zavičajnih pjesama, pjesama dragim osobama, pjesama o prirodi i životinjama, pjesama o cvijeću sve do pjesama posvećenih hrvatskom društvu koje je Slavici u čast i natisnulo knjigu njene poezije jednostavnog naslova: moje pjesme. Sama od sebe se nameće asocijacija na poznati holivudski mjuzikl: Moje pjesme, moji snovi jer Slavica nam pjeva i opisuje svoje osjećaje kao snove koji je prate kroz cijeli njen život. Kako sama kaže u istoimenoj pjesmi:
“ Pozivam sve ljude da počnu pjevatiJer će tako izliječiti i srce i dušuI svi problemi će postati manji,A kroz pjesmu će naći srodnu dušu. “
Naša Slavica je pozvala i dva draga gosta da uveličaju kulturnu večer: g. Blaža Zanjkovića iz Razkrižja i dr. Ivana Kosa. G. Zanjković se pobrinuo za muzički dio večeri i otpjevao je tri pjesme: Oči boje lavande, Moj lipi anđele i Da te mogu pismom zvati. Dr. Kos je dugogodišnji počasni član HKD Pomurje i njegove nadahnute recitacije velikih hrvatskih književnika su nezaboravan doživljaj. Dr. Kos je recitirao stihove pjesama Dobriše Cesarića: Slap i Povratak, pjesmu Edvarda Kocbeka: Molitev i izbor stihova iz Balada Petrice Kerempuha, Miroslava Krleže. Na kraju predstavljanja zbirke pjesama je Slavica pozvala oba svoja gosta te publiku da zajedno otpjevaju: Za svaku dobru reč. Lendavska knjižnica nam je i ovoga puta bila na raspolaganju svojim toplim ambijentom na čemu smo im neizmjerno zahvalni.
Renata Lugomer Pohajda
